RASPRODAJA BANJALUKE: Zašto je skupocjeno gradsko zemljište zamijenjeno za parcelu s periferije?

Gradonačelnik Banjaluke je nastavio putem svojih prethodnika. Dao je odobrenje, a Skupština grada potvrdila odluku da se parcela kod Merkatora, u najatraktivnijem dijelu Banjaluke, čiji je vlasnik Grad, zamijeni za zemljište u vlasništvu Bojana Popovića u Poniru, na apsolutnoj periferiji grada. Popović je generalni direktor „Dunav osiguranja“ i sin Mire Popović, nekadašnje visoke funkcionerke Demokratskog narodnog saveza (DNS)

piše: Žurnal.info

Draško Stanivuković, PDP-ov gradonačelnik Banjaluke, i odbornici skupštinske većine, predvođeni Savezom nezavisnih socijaldmokrata (SNSD), dobro sarađuju posebno kada se radi o donošenju odluka koje pogoduju tajkunsko-interesnim grupacijama sa kojima su u sprezi. „Simbiozu“ Stanivukovića sa SNSD-om potvrđuje i sjednica Skupštine Grada Banjaluka održana 21. i 22. marta ove godine, na kojoj je odobreno pet ugovora o zamjeni zemljišta između Grada i privatnih lica.

Radi se o zamjeni privatnih parcela, za koje Grad nema nikakav interes, s obzirom na Odluku o uređenju prostora i građevinskom zemljištu, u kojoj je precizno navedeno u kom slučaju zemljište može da se mijenja i vrlo jasno kaže da vrijednost zemljišta, koje je predmet zamjene, mora da bude približno ista. Na sve te ugovore Pravobranilaštvo Republike Srpske dalo je negativno mišljenje, uz obrazloženje da ugovori nisu u skladu sa zakonskim propisima i da se ne može pristupiti njihovoj realizaciji. Što za Stanivukovića i njegove partnere iz vladajuće većine u gradskoj skupštini ne znači ništa, jer su na zemljištu kod Merkatora već počeli radovi.

Zamjena gradskog zemljišta kod Merkatora za zemljište u Poniru (katastarska opština Rebrovac), čiji je vlasnik privatno lice Bojan Popović, vrlo slikovito pokazuje sve nezakonitosti koje su urađene, a koje je odobrio gradonačelnik, a opečatio predsjednik Skupštine Grada Ljubo Ninković (SNSD). Ovo potvrđuje da se dolaskom Stanivukovića na vlast nije ništa suštinski promijenilo i da je, kada je gradsko zemljište u pitanju, samo nastavilo da se radi ono što se dešavalo u slučaju „Poljoprivredna škola“, koji više niko ne pominje, a posebno ne gradonačelnik Stanivuković.

Budo Stanković, laktaški tajkun i kum Milorada Dodika, i ostali banjalučki tajkuni svojevremeno su mijenjali zemljište u banjalučkim selima, za skupocjeno gradsko zemljište, koje je koristila Poljoprivredna škola Banjaluka. Procjenjuje se da je na taj način Grad Banjaluka oštećen za desetine miliona maraka, a do dana današnjeg niko od aktera ove afere nije niti optužen niti je odgovarao za kriminalne radnje. 

Stanivuković je nastavio putem svojih prethodnika. Dao je odobrenje, a Skupština grada potvrdila odluku da se parcela kod Merkatora, u najatraktivnijem dijelu Banjaluke, čiji je vlasnik Grad, zamijeni za zemljište u vlasništvu Bojana Popovića u Poniru, na periferiji grada. Popović je generalni direktor „Dunav osiguranja“ i sin Mire Popović, nekadašnje visoke funkcionerke Demokratskog narodnog saveza (DNS).

Zamjena parcela izvršena je po cijeni, kojom je gotovo duplo potcijenjen kvadratni metar gradskog zemljišta kod Merkatora. Grad je to zemljište, 1233 metara kvadratna, procijenio na 525 KM po metru kvadratnom, mada je njegova najniža realna cijena oko hiljadu maraka po kvadratnom metru. Nema sumnje, cijena bi bila i veća da je zemljište prodavano licitacijom.

Ako se računa da je najniža cijenu gradskog zemljišta kod Merkatora hiljadu KM po metru kvadratnom, to znači da je njegova najniža prodajna cijena 1.233.000 KM. Popovićevo zemljište, 4426 metara kvadratnih, predaleko od centra grada, procijenjeno je na oko 366.800 KM. Da bi se sve prikrilo, čak prikazalo da je grad navodno zaradio, Popoviću je naloženo da gradu doplati 288.819 KM.

Međutim, prava istina je da je Grad Banjaluka u ovom slučaju oštećen za najmanje 654.386 KM. Grad je, nema sumnje, oštećen za mnogo više novca, jer je Popović platio 288.819 KM za njegovo zemljiše u Poniru, daleko od grada. Nadležne službe su konstatovale da vrijednost Popovićevog zemljišta nije realno procijenjena.

"realna" zamjena, centar grada za periferiju

Pravobranilaštvo RS je prošle sedmice reklo da Grad Banjaluka iz više razloga nema interesa za mijenjanje parcela, kako u ovom slučaju tako i za još četiri. Dovedeno je u pitanje i stručnost Komisije za utvrđivanje tržišne vrijednosti zemljišta koju je formirao gradonačelnik Draško Stanivuković.

„Komisiju čine lica koja su po struci diplomirani pravnici i ekonomisti, te diplomirani inženjer arhitekture. Postavlja se pitanje da li je ta komisija stručna da izvrši procjenu i utvrdi tržišnu cijenu zemljišta koje je predmet zamjene s obzirom na to da nema dokaza da su članovi komisije ovlašćeni sudski vještaci ili procjenitelji“, navodi se u mišljenju Pravobranilaštva, koje je objavio CAPITAL.

Vlasnici zemljišta koje je bilo predmet osporene zamjene su Nenad Janjić, Bojan Popović, Drago Milošević i Milan Rodić. Među njima je i Neven Stanić, odbornik Ujedinjene Srpske u Skupštini grada. U svim ugovorima, osim u slučaju Drage Miloševića, vrijednost gradskog zemljišta je, navodi Pravobranilaštvo, višestruko veća od zamjenskog zemljištva.

(zurnal.info)

“Crna Kravata” nastavlja da davi “Unutrašnjji Krug” Kartela “Tito i Dino”: Pripadnike FUP-a, na čelu sa Vahidinom Munjićem i Mustafom Selamovićem, Tužilaštvo BiH sumnjiči za organizovani kriminal; Sudar uvezanih političkih, pravosudnih, policijskih i kriminalnih organizacija, koje su u međusobnom teškom sukobu, nastaviće se još većom žestinom

Piše: Slobodan Vasković

1.

“Crna Kravata 2” (Black Tie 2), akcija Tužilaštva BiH, u kojoj su uhapšene 23 osobe, ne prestaje da izaziva kontraverze, ali i sukobe suprotstavljenih političkih, pravosudnih, policijskih i kriminalnih struktura.

Sve ove strukture duboko su upletene u nezakonitosti i jednima je interes da akcija u potpunosti propadne, dok je drugima interes da ona bude do kraja efektuirana, odnosno da njeni akteri na kraju budu zatvoreni.

2.

Kako bih izbjegao bilo kakve spekulacije u ovom zaista složenom predmetu, ne samo zbog istraga koje se vode, već i sukoba koje sam naveo, zatražio sam od Suda BiH i Tužilaštva BiH, precizne podatke o tome kakve odluke su donešene po žalbi Tužilaštva na odluku sudije za prethodni postupak Tatjane Kosović, kao i kakvi su dalji koraci Tužilaštva BiH.

Tatjana Kosović

3.

“Dana 3.5.2024. godine, Sud BiH je donio rješenje kojim je kao neosnovane, odbio žalbu Tužilaštva BiH, kao i žalbe branilaca pojedinih osumnjičenih koji su izjavili žalbu na Rješenje Suda BiH, broj:  S1 2 K 0044235 24 Krn 25 od 24.4.2024. godine”, odgovoreno mi je iz Suda BiH.

Praktično to znači da je Sud BiH potvrdio odluke koje je donijela Kosovićeva, a kojima je za tri osobe određen pritvor. I učinio je to danas, iako se već prije par dana znalo za njihove odluke, što je već, samo po sebi, izuzetno interesantno.

4.

Ovom odlukom Žalbenog vijeća Suda BiH, u pritvoru su ostali Adnan Smajlović zvani Lepi, kojeg je Tužilaštvo BiH okarakterisalo kao vođu grupe u BiH što se bavila pranjem novca narko kartela “Tito i Dino”, te Aida Helać i Sančez Jukić.

Mjere zabrane su određene za Gordana Memiju, Harisa Behrama, Tarika Zulovića, Mirsada Skopaka, Maka Šemšića, Emira Sarića, Smaila Šikala, kao i za Ibru Miladina, Ermina Alamerovića, Nedžada Suljevića, Boška Jerkovića, Adnu Helić, dok za ostale nisu određene ni mjere zabrane. 

Hapšenje Gordana Memije

Na slobodu su, bez ikakvih mjera zabrane, pušteni direktor FUP-a Vahidin Munjić, šef specijalne policijske jedinice Mustafa Selmanović i trojica pripadnika FUP-a Adin Ćatić, Emir Druškić i Senad Kadić.

5.

Odluka Suda mnoge navodi na zaključak da je Tužilaštvo BiH doživjelo debakl, ali treba biti realan - sasvim je moguće i da je Sud BiH svojim odlukama pokazao pristrasnost ili pak, da je odluke donio pod pritiskom jedne od strana u ovom, slobodno se može nazvati, političkopravosudnopolicijskokriminalnom obračunu.

6.

Treba biti strpljiv, iako se, na prvi pogled, čini da je Tužilaštvo nastupilo ishitreno, te da je u proces hapšenja i traženja pritvora, ušlo nepripremljeno, jer su neki od pripadnika strane zainteresovane za hapšenje navedenih lica i njihovo pritvaranje, primarno se to odnosi na pripadnike FUP-a, isforsirali akciju.

Međutim, ima dosta toga što bi se moglo staviti i na (veoma) negativni konto Suda BiH, tako da se mora sačekati sa konačnom ocjenom.

7.

Prema mojim informacijama, predmet je sve, samo ne bezazlen ni za jedno lice koje se u njemu pominje, bez obzira na odluke Suda BiH, koji nije presuđivao, već odlučivao samo o mjerama pritvora ili zabrane.

8.

Odgovor iz Tužilaštva BiH koji sam dobio ukazuje da smo još uvijek daleko od davanja konačne ocjene o slučaju “Crna Kravata 2” i da u ovom slučaju tek slijede brojna dešavanja i istrage. Takođe, Tužilaštvo BiH ističe da se i dalje radi sa međunarodnim partnerima, a to su FBI, DEA, EUROPOL, Nacionalna policija Francuske i policija Belgije (Antverpen).

“Postupajući tužitelj uputio je žalbu u odnosu na više osumnjičenih zbog neodređivanja mjera pritvora.

 

Žalba nije upućena na odluku koja se odnosi na osumnjičene policijske službenike FUP-a, jer je tužitelj u ovom trenutku tako odlučio. U dopisu upućenom na nekoliko adresa, dana 29.04.2024. godine, postupajući tužitelj informirao nadležne institucije, da je u Tužiteljstvu BiH donesena naredba o provođenju istrage za kaznena djela: Organizirani kriminal, Zloupotreba položaja ili ovlaštenja, Primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem, Primanje dara ili drugog oblika koristi, koja se odnosi na više policijskih službenika Federalne uprave policije, te je zatraženo da se poduzmu odgovarajuće mjere u skladu sa važećim zakonskim propisima, kako bi se istraga u cijelosti mogla provesti neometano i efikasno, posebno ukazujući na činjenicu da dvojica osumnjičenih u navedenog agenciji, obavljaju rukovodne poslove.

odgovor Tužilaštva BiH

Navedeni dopis upućen je zbog postojanja evidentnih sigurnosnih smetnji, da navedeni osumnjičeni i dalje obavljaju iste poslove na koje su raspoređeni, te se očekuje da će u skladu sa zakonom biti inicirana i dodatna sigurnosna provjera za navedene osumnjičene, koju će provesti nadležne institucije.

 

O svim aktivnostima koje se provode, bit će obaviješteni i međunarodni partneri koji sudjeluju u realizaciji akcije “Black Tie 2”.

 

Istraga u predmetu aktivno se provodi i bitno je istaći da sud u ovom trenutku odlučuje isključivo o prijedlogu pritvora ili mjera zabrane, te ne donosi nikakve odluke o krivnji ili odgovornosti osumnjičenih, kako se to u nekim medijima i od nekih dužnosnika pogrešno interpretira”, odgovorio mi je portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić.

9.

U odgovoru Tužilaštva BiH posebno je značajna činjenica da policijske funkcionere, među kojima su i dva visokopozicionirana - Vahidin Munjić, direktor FUP-a i Mustafa Selmanović, komandant Specijalne jedinice FUP-a, Tužilaštvo BiH tereti za “Organizovani kriminal, Zloupotreba položaja ili ovlaštenja, Primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem, Primanje dara ili drugog oblika koristi”.

Donešena je i Naredba o sprovođenju istrage povodom ovih sumnji, koje su izuzetno teške i koje zahtijevaju da prema njima sve agencije u BiH, nadležne za bezbjednost, moraju da se očituju; odnosno da se očituju o statusu visokih policijskih funkcionera.

10.

Uvažavajući presumpciju nevinosti, ipak moram naglasiti da nakon ovakvih optužbi Tužilaštva BiH, ne bi trebalo nikome u BiH biti svejedno da pomenuti policijski funkcioneri nastave sa radom na pozicijama na kojima se nalaze.

Zato je i zatraženo od SVIH nadležnih institucija, ne samo FUP-a, da preduzmu radnje kako bi se navedeni udaljili sa pozicija koje i dalje obnašaju.

Iako je FUP već odgovorio Tužilaštvu BiH da neće ukloniti ni Munjića ni Selmanovića, kao ni druge policajce koji su bili privedeni, rekao bih da to nije i konačna odluka, jer nije samo FUP taj od kojeg je zatraženo da reaguje, već je riječ i o drugim agencijama nadležnim za ovaj slučaj.

11.

Posebno je važno primijetiti da Tužilaštvo BiH ističe u svom odgovoru da će biti “obaviješteni i međunarodni partneri koji sudjeluju u realizaciji akcije “Black Tie 2”.

Riječ je o DEA i FBI, agencijama SAD-a, EUROPOL-u, potom Nacionalnoj policiji Francuske te policiji Belgije (Antverpen). Nema dileme da oni već sve znaju, ali nema dileme da Tužilaštvo BiH, kao ni njihovi međunarodni partneri ne odustaju od optužbi da je akcijom “Crna Kravata 2” razbijen “Unutrašnji Krug” NarkoKartela “Tito i Dino” koji djeluje u BiH.

12.

Ostajem pri ranije izrečenim stavovima da EUROPOL; DEA; FBI; Nacionalna policija Francuske, Policija Belgije (Antverpen) nikako ne bi djelovale u korist jedne od sukobljenih strana u BiH, bilo da se radi o političkim, pravosudnim, policijskim ili, pak, kriminalnim sukobima koje su veoma oštrim crtama označene nakon akcije “Black Tie 2”.

13.

Ostajem i pri ranije izrečenim procjenama u tekstu - “Crna Kravata 2”: Sve su Ribe u Mreži; Ribar će da radi.

14.

Ubijeđen sam da su sve Ribe u Mreži i da će Ribar da uradi svoj posao, ali ne samo kada su u pitanju 23 osobe koje su predmet istraga, već da je zahvat mnogo mnogo širi i da su u mreži i svi oni iz političkih, pravosudnih, policijskih, kriminalnih struktura (u BiH), koji su bilo zainteresovani da ova 23 lica završe u zatvoru ili, pak, da niko od njiih ne završi na robiji, nakon sudskih procesa koji će se sigurno desiti.

15.

“Crna Kravata 2” nije počela da “davi” samo pomenute 23 osobe, već je nabačena na vratove brojnih drugih koji su se upecali; Upecali zato što nisu shvatili da je “Crna Kravata 2” udica za sve suprotstavljene bh Gangove, bez obzira kojoj strukturi pripadali.

16.

Potcjenjivati EUROPOL, DEA, FBI, Nacionalnu policiju Francuske, policiju Belgije je greška koja se ne prašta; Svi oni koji su to učinili ubrzo će osjetiti teške posljedice sopstvene precijenjenosti.     

17.

Jedan od tih je i Elmedin Konaković, ministar spoljnih poslova BiH, koji je kolateral, ali baš krupan, “Crne Kravate 2”. I to svojom voljom, jer se samoupecao kao zadnji som.

Iako je tužilačka istraga još uvijek u toku, iako su odluke Suda BiH samo o pritvoru/zabranama, Konaković je, teško zloupotrebljavajući instituciju ministarstva spoljnih poslova, oštro napao, kako je rekao, “pravosudnopolicijskomedijsku mafiju”, pri tom ne iznoseći nikakva imena ili dokaze, a jedino u čemu je uspio jeste da sebe nepovratno sveže uz gigantski narkokartel “Tito i Dino”, kojem je jedan od vođa Edin Gačanin Dino.

Konaković se uplašio i rekao bih da je prestravljen sa razlogom, jer prilikom svog dodikovskog istupa potpuno je zaboravio da konačno pojasni otkud slike njegovog i pasoša njemu bliskih osoba u Skaj prepisci. (nastaviće se)  

Šmitove izmjene Izbornog zakona su stupile na snagu, ali ne garantuju poštene lokalne izbore; Neophodno je uvesti nove tehnologije na sva biračka mjesta kako bi se konačo ispoštovala volja naroda i minimizirala, ako ne i ukinula, volja stranačkih brojača glasova

Piše: Slobodan Vasković

Tehničke izmjene Izbornog zakona BiH koje je nametnuo visoki predstavnik za BiH Kristijan Šmit stupile su na snagu.

Sada je pitanje da li će, nakon što CIK donese odluku o održavanju lokalnih izbora u BiH, SNSD, privatna stranka Milorada i Igora Dodika, da se na njih prijavi i tako prizna Šmita za visokog predstavnika ili će, pak, Dodik ići do kraja - čekaće odluke Ustavnog suda Republike Srpske o entitetskom izbornom zakonu, pa pokušati sprovesti “svoje” izbore.

Budući da entitetski izborni zakon još uvijek “visi” u vazduhu, još je rano analizirati šta sve može da se desi; SNSD je na potezu, nakon što su Šmitove izmjene stupile na snagu.

Međutim, mnogo bitnije od toga je pitanje zbog čega Šmit nije donio odluku da se odmah na lokalnim izborima, na svim izbornim mjestima, uvedu nove tehnologije - biometrija, video nadzor i skeniranje listića, što bi značilo da bi nadolazeći lokalni izbori mogli da se smatraju poštenim, odnosno da je na njima ispoštovana volja naroda.

Novac za skenere i video nadzor mogao je, bez ikakvih problema, da se nađe u budžetskim sredstvima BiH, jer nije riječ o sumi koja je nedostižna, a ukoliko je bilo potrebno malo više vremena da se sve to stavi u funkciju, lokalni izbori su mogli biti pomjereni za koji dan ili nedjelju.

Šmit je to izbjegao, a nije nikako trebao, jer profesionalizacija biračkih odbora, odnosno činjenica da, po njegovim izmjenama Izbornog zakona BiH, CIK bira predsjednike i zamjenika predsjednika biračkih odbora (koji ne mogu biti pripadnici stranaka), sama po sebi je nedovoljna kao garancija poštenih i fer izbora, uz pilot projekat uvođenja novih tehnologija na 150 biračkih mjesta.

Stranke u BiH, njihova rukovodstva, velemajstori su u izbjegavanju svega što bi učinilo izbore poštenim, jer je krađa na izborima, rušenje izborne volje građana, hronična već dugi niz izbornih ciklusa. Tako će i profesionalizacija rukovodstva biračkih odbora prerasti u “profesionalizaciju”, jer će partije kandidovati za te pozicije svoje ljude, prethodno ih “čisteći” iz stranačkog članstva.

Šmit još uvijek ima vremena i prostora da naloži da se na svim biračkim mjestima uvede biometrija (lične karte), video nadzor i skeniranje glasačkih listića, a može to da učini i CIK.

Ako je za to potrebno vrijeme, a, izvjesno, nije potrebno mnogo vremena, lokalni izbori mogu da se odlože i za kraj oktobra, početak novembra, što je nikakva šteta naspram činjenice da sada već možemo sa sigurnošću konstatovati da, uprkos tehničkim izmjenama Izbornog zakona, lokalni izbori neće biti pošteni niti održavati volju građana, jer ostavljaju ogroman prostor za krađu glasova i poništenje izborne volje glasača.

Ne postoji nijedan jedini argument da se još dvije i po godine čeka da se ispoštuje volja građana (na opštim izborima 2026.), već je to ultimativno potrebno učiniti već za lokalne izbore, zato što od rezultata upravo na tim izborima uveliko zavisi i konačan ishod opštih izbora.